Idi

Idi,
idi sto dalje,
sto dalje od mene,
ali ne tijelom,
idi duhom,
idi toliko daleko da te nemogu osjetiti,
ali oped budi mi toliko blizu,
da te po potrebi mogu zagrliti,
da te mogu vidjeti,
da mogu s tobom progovoriti koju rijec.

Idi...
Idi od mene,
idi jer nevrijedim toliko, koliko to ti mislis.
Nisam zlato,
nisam srebro,
ja sam samo covjek,
covjek sa srcem, sa dusom.

Zbogom!
Idi,
ne tijelom, nego duhom,
idi i ostavu tu proslost u proslosti,
nediraju ju, nije vrijedana spominjanja,
ona je bila, i nece vise biti,
ipak ona je samo proslost.

Idi,
idi zbog buducnosti,
jer zasluzila si ju.
Ipak ti si jedan predivan cvijet,
jedan koji jos nije procvao,
cvijet cije vrijeme tek dolazi.

Tvoja buducnost,
neka bude velicanstvena,
barem upola kao sto si ti
velicanstvena osoba.

Cvijete,
idi, cvijetaj,
idi porazi proslost, te ju zaboravi.
Osvoji buducnost,
ali prije svega nadi mir,
nadi srecu,
i zahvali im u moje ime.
Sto su mi dali priliku,
da barem jedan dio svog zivota,
uzivam u najdivnijem cvijetu.